Pif paf puf - stranica za djecu, roditelje i odgajatelje
Zima je u šumi
Zima je u šumi,
napadao je snijeg,
od lisice zeko
dao se u bijeg.
Neće ga lija naći
trči zeko smjelo,
u snijegu joj nije lako,
razaznat krzno bijelo.
Medin san
U taj zimski,
hladan dan
medo čudan
sniva san:
Proljeće
da je stiglo,
iz kreveta
medu diglo.
Zima
Zima nam je došla
zabijelila je sve.
Ulicama prošla
kuca na prozore.
Napadao je snijeg
na krovove i jele.
Pokrile su brijeg
pahuljice bijele.
Ide zima
Zima ide, ide zima
mali zeko mamu ima
zima ide, ide zima
mali zeko šumu ima
zima ide, ide zima
mali zeko krzno ima
samo jedno zeko nema
seku da joj krevet sprema
da joj hladne šape grije
dok u šumi vjetar vije.
Snjegović
Tu, lu, lu, lu, tu, lu, la
to je snježna grudica!
Tu, lu, lu, lu, tu, lu, la
gruda već je gotova!
Tako gle, tako gle,
snjegovića gradi se!
Zečići i djeca
Pada, pada bijeli snijeg,
mali zeko skok uz brijeg.
Smrzle uši, smrzle šape,
nema čizme, nema kape, joj!
''Zeko, zeko, zeko moj!
Dođi sad u vrtić, hoj!
Kod nas nema mrkog vuka,
a za ručak kupus, mrkva, hoj!''
S.L.M
SNJEŠKO
Od bijelog snijega
na vrhu brijega
stoji sa smješkom
naš mali snješko.
Oči su mu crne
mrkva mu je nos,
dali smo mu cipele
da ne bude bos.
Na glavi mu lonac
kao šešir stoji,
oko vrata ima šal
i zime se ne boji.
U rukama svojim
on drži metlu
i k'o zvijezda blista
na večernjem svjetlu!
Josipa Franjić Radulović
Čekam zimu
Nebo, eto, sivo zijeva,
a ja budan čekam zimu,
ipak, da se doći sprema,
osjeća se to po dimu.
Kakvu boju ima zima,
bijelu možda ili plavu,
pahulje kad bijele viju,
a ti pokrij kapom glavu.
Zabijeliti kraj će cijeli,
krovove i ravna polja,
da pšenica sačuva se,
da nam žetva bude bolja.
Kad zabijeli ona sve to,
hladnoća kad stisne prava,
u krevet ću natrag leći,
jer već sada mi se spava.
Ljerka Varga
Zimske radosti
Uzmi sanjke, žuri
i izađi van,
s brijega snježnog sjuri,
prekrasan je dan.
Snježne grudi pravi,
valjaj snjegovića,
na glavu mu lonac stavi,
a nos mu je mrkvica.
Moje skije
Moje skije jure brzo
niz visoko bijelo brdo.
vjetar mi u kosi šeće,
ali preteći me neće.
Zimsko jutro
Na oknu je procvao
ledeni cvijet,
pahulja nježnih
promatram let.
U krošnji staroj
vjetar je ljut,
u bijelo obučen
obližnji put.
Evo, i Snješko
pored puta,
otresa pahulje
s kaputa…
S. Femenić
Nacrtani snjegović
Već je zima. Studen ljuto brije.
Mraz prozorska stakla jutrom šara.
Al' još uvijek snijeg se negdje krije,
a bez snijega zima nema čara.
I dok zima u svom ruhu blijedom
po studenim ulicama kroči,
za utjehu, đaci bijelom kredom
snjegovića crtaju na ploči.
Ratko Zvrko
Kućica za ptice
Ptičica na grani stoji,
šćućurila se, vjetra se boji.
Zima je stigla hladna
Pticica se smrzla
I jako je gladna.
Vidjela to iz vrtića djeca
Pa se brzo usuglase
Pticicu da spase.
Ubrzo su male vrijedne ruke Napravile kucicu bez pol' muke.
Od daščica sagradiili,
za toplinu slamicu stavili
I svaki dan je hrane
Da sretna dočeka proljetne dane.
A.K.
MALE PAHULJE
Svuda oko nas
sad pahulje vladaju,
tiho i nježno
padaju i padaju.
One znaju tko ih voli
i zato su tu,
pozivaju na igru
djecu veselu.
Svaki kutak i najmanji
osvojit će sad,
da za djecu stvore
sjajni, snježni grad.
Kad sve bude spremno
za igre na snijegu
više neće padati
po dolu i brijegu.
Djeca nek' su sretna
to pahulje žele
jer im se djeca
najviše vesele!
Josipa F. Radulović
PRIČA O SJENICI
Bila jednom ptičica jedna,
Vesela, vrijedna i crno žuta.
Skakutala gore–dolje granama trešnje,
Čistila spretno strane svog kaputa;
Ptičica mala, sjenica se zvala,
Lepršala svuda tražeći hranu,
Od jedne voćke pa na drugu,
Brzo i spretno mijenjala je granu.
Došla je zima, bijele su grane,
Zubato sunce ponekad iz magle proviri,
Dok u vrtu još vesela lica,
Sa grane na granu leprša sjenica.
U proljeće će opet po vrtu lijetati,
Čistiti gredice , povrće i grane,
Hraniti ptiće od jutra do mraka,
Čekati uz cvrkut da opet zora svane.
Ljerka Varga
ŠUMA ZIMI
Vjeverica orah krcka,
djetlić kljunom koru kvrcka,
zečić mrkvu slatku glođe,
kraj njih mirno srna prođe.
Lane traži gdje je trava,
jazavac već davno spava,
sovuljaga danju žmiri
a iz rupe hrčak viri.
Lija se u selo šulja,
na grani se vrana ljulja,
medo spava zimski san,
ne zna je li noć il´dan!
Lidvina Luketa