google.com, pub-6156506978681103, DIRECT, f08c47fec0942fa0
top of page

BUNDEVA


Gle, kolika bundeva je
narasla u polju!
Strašilo ću od nje pravit'
imam za to volju.

Izrezat' ću duge zube,
nos i vel'ke oči
i zapalit' u njoj svijeću
da gori po noći.

Strašila se ja ne bojim
iako sam mali,
jer ja znam da to je svijeća
što se u njoj pali.

Bundeva

Tikva, buča, bundeva

kako li se zove?!

 

Narančasta ili žuta

koje li je boje?!

 

U jesen uvijek dođe

ukrasit nam košaru.

 

A za naš prozor

odabrali smo najljepšu.

 

Nacrtali smo joj nos

i nasmijane oči.

 

Neka bude vesela

i svijetli nam u noći.

 

Josipa Franjić Radulović

Seasonal Pumpkins

Čarobno strašilo

 

U polju je stajalo strašilo napravljeno od slame. Bilo je obučeno u plavi kaputić i stare hlače. Na glavi je imalo veliki slamnati šešir iza kojeg bi sakrilo pogled ako bi jako zasjalo sunce.

Naizgled, činilo se kao da je to najobičnije poljsko strašilo kao i sva ostala strašila koja su stajala u raznim vrtovima, livadama i poljima. No, ipak, to je bilo čarobno strašilo.
To su najbolje znali stanovnici obližnje šume koji bi noću šetali i dolazili u polje. Često su ga posjećivali mali bodljikavi jež, mudra sova, nestašni mišić i druge životinje. Svi oni su dolazili u polje kako bi slušali nezaboravne priče koje je pričalo strašilo.
Jednom su poželjeli da im ispriča kako je ono postalo čarobno stašilo. Jer danju je strašilo nepomično stajalo u polju, a svaku noć kad bi mjesec već bio visoko na nebu, strašilo bi nekoliko puta pljesnulo rukama, zavrtilo svojim šeširom i započelo veselu jesensku pjesmu.

Pričalo im je kako se jedne davne jeseni kad je ono bilo još mlado strašilo, kad mu je njegov plavi kaputić bio još sasvim nov, a šešir bez ijedne rupe, dogodilo nešto čudno. Baš te jeseni, u polju, na tom mjestu gdje stoji i danas, pojavila se jedna bundeva. Kad je pala noć, a na nebu zasjao mjesec, bundeva je tiho puhnula u nepomične obraze strašila te ga tako oživjela.

Pričali su cijelu noć, a strašilo je moglo mahati rukama, tapkati nogama, pjevati i plesati. Naravno, strašilu se to jako svidjelo pa je upitalo bundevu kako je izvela tu čaroliju. Bundeva mu je objasnila kako je ona začarana i ako to više ne želi biti mora potražiti nekog na koga će prenijeti tu svoju čaroliju. Umorila se od puno budnih jesenskih noći iz godine u godinu, ispričala je tisuće priča i otpjevala bezbroj jesenskih pjesmica. Sada je željela u miru i tišini provesti svoju posljednju jesen.
Te davne jeseni strašilo i bundeva su se dogovorili da će ona svoju čaroliju prenijeti na njega, a kada ono više ne bude htjelo biti začarano, samo mora pronaći nekog kome će tiho puhnuti u obraze i začarati ga. Strašilo je odlučilo još nekoliko jeseni provesti začarano, a onda će krenuti u potragu za nekim koga će razveseliti poklonivši mu svoju čaroliju.

Josipa Franjić Radulović

BUNDEVA U VRTU


Bundeva: Kako je lijep ovaj jesenji dan. Godi mi sunce nakon duge kiše. Ne bi mi škodilo da narastem još više.

Zelje: Dosadna bundevo, i tako si predebela. Zar misliš da je tvoja gredica cijela? I zar misliš da tebe sade jer si neka ljepota. U strašilo će te pretvoriti na kraju života.

Bundeva: Možda me izaberu za kraljicu nekog bala. I dok tamo budem carevala, sjetit ću se kako vam je sudbina jadna, dok vas žvaču nečija usta gladna.

Krumpir: Zar misliš da je sramota u objed se pretvoriti? Za nas krumpire to je najveća slava.

Paprika: I ja također želim postati salata, to su prije mene bili moji mama i tata.

Bundeva: Vaše se želje i priliče nekom tko je nevažan i mali. U visoko društvo ne bi vam dali. Ali, gle! Već dolazi netko tko će me sigurno primijetiti. Da me odnese iz ovog blata, sigurno će se sjetiti.

(Dolaze dječak i djevojčica)

Dječak: Pogledaj, baš dobro što smo se u šetnju odvažili, jer našli smo bundevu kakvu smo tražili.

Djevojčica: Za jesenju svečanost strašilo ćemo praviti, dugo se igrati, pjevati, slaviti.

(Odnose bundevu i pjevaju: "Kolika je bundeva narasla u polju…")

Gorana Benić Huđin

bottom of page