Dijete u dobi od treće do četvrte godine
RAZVOJNE KARAKTERISTIKE
TJELESNI RAST I RAZVOJ
- kosti lica poprimaju izraz karakterističan za dijete (nije više beba)
- srce i pluća imaju veći obujam, dublje dišu
- ovladalo je fiziloškim potrebama
RAZVOJNI KONTEKST (UVJETI I POTICAJI)
- jedu gotovo svu hranu kao i odrasli
- raspored sna i aktivnosti sada je individualan
- potrebni su redoviti liječnički pregledi
RAZVOJ MOTORIKE
-
sigurno hoda, skače, trči, preskače, vozi tricikl
-
gradi toranj od kocaka (više od osam)
-
niže velike kugle
-
otkopčava i zakopčava velike gumbe
-
može rezati dječjim škaricama, može držati olovku sa tri prsta
-
slika velikim kistom
-
crta krug i crte
-
potrebno mu je mnogo kretanja na otvorenom, igre s konopcem, loptom, obruči, tricikli
-
motoriku potiču sve igre čija pravila uključuju razne načine kretanja, te razne pokretne igre uz glazbu i pjevanje
-
voda i snijeg su osobito privlačni za dječje igre i gibanje (plivanje, sanjkanje, klizanje..)
-
prigode za uvježbavanje pokreta ruke, šake i prstiju - sve vrste olovaka, boja, pribora za slikanje, modeliranje, nizanje, rezanje,...
RAZVOJ SPOZNAJE
-
iznimno radoznalo, stalno nešto pita i traži objašnjenja
-
može razvrstati predmete prema uporabnoj sličnosti (npr.pribor za jelo)
-
usvaja pojmove za veličinu (veliko-malo, debelo-tanko) i oblik (okruglo)
-
broji mehanički uz pokazivanje dva do tri
-
pamćenje je više prepoznavanje nego dosjećanje
-
pamti slijed dnevnih rutina
-
aktivno isprobava dok rješava neki zadatak, te počinje objašnjavati postupke i pojave
-
podržavati djetetov široki raspon interesa unoseći u svakodnevne aktivnosti igre zapažnja (što nedostaje), brojanja (koliko ima), razvrstavanje (po boji, veličini, obliku, gumbi, kvačice, kamenčići), pogađanja (od čega je otisak na papiru, "kućice tko u tebi stanuje?"
-
ne prekidati dijete kad je jako zaokupljeno igrom jer tada ono maksimalno razvija svoje potencijale za zapaženje i učenje
-
poticati namjernu pažnju da dovrši neki zadatak, npr.slagalicu do kraja i tako doživi uspjeh svog pothvata
RAZVOJ GOVORA
-
razlikuje sve glasove materinjeg jezika, ali još ima poteškoća sa izgovorom pojedinih glasova
-
zna se predstaviti, prati govorom ono što radi, može govoriti o svojim doživljajima, potrebama, postavlja pitanja
-
razvoj govora često ne prati nagli misaoni napredak pa se događa da zamuckuje pri govoru
-
sluša pažljivo i dulje priče, samo priča i često miješa činjenice i maštu
-
dijete je spremno i za učenje jednostavnih riječi stranog jezika - za rječnika koji odrastaju u obitelji čiji se materinji jezik razlikuje od jezika okruženja u kojemu žive, ovo je doba kada se dijete može uključiti u društveno organizirane programe uz prisutnot majke ili odrasle osobe koja zna njegov materinji jezik
-
nije uputno ispravljati dječji izgovor ili požurkivati ga pri zamuckivanju
-
odgovarati na pitanja djeteta i poticati ga da samo govori dok se nešto zajednički radi
-
voli zagonetke i pitalice, pjesmice i brojalice u rimi, pogotovo ako se prate pokretom
-
lutka je sjajan poticaj za pričanje priča (može se napraviti vrlo jednostavno- od stare čarape), ima veliko značenje za razvoj - ne samo govora, već i za upoznavanje s osjećajima, razvoj društvenosti i moralnosti
-
pričanje priča i bajki razvija bogatstvo riječnika, interes za pisanu riječ- slikovnicu, potiče maštu i omogućuje emocionalno rasterećenje i ugodu
SOCIO-EMOCIONALNI RAZVOJ
-
manje se plaši odvajanja, prihvaća kraća odvajanja kad mu se objasni razlog, raste strah od mraka, maski, izmišljenih bića
-
ljubomora je još izražena, jer se dijete bori za naklonost roditelja
-
početak učenja izražavanja emocija prema uzoru na odrasle osobe
-
razumije pojam o sebi, zna osnovne podatke i opisuje se
-
doživljava i pokazuje osjećaj uspjeha i neuspjeha - počeci samovrednovanja
-
počinje govoriti samom sebi kad usmjeruje svoje ponašanje (tako kontrolira početak radnji, ali se nije u stanju samo zaustaviti)
-
još je usmjereno na sebe pa su odnosi s drugom djecom kratkotrajni, obraćaju se jedni drugima spontano i često se sukobljuju
-
pokazuju razumijevanja za tuđa stanja i simpatije prema nekima
-
u igri je naglašena emocionalnost, zajednička igra postaje sve složenija
-
nikako ne ismijavati dijete koje se plaši: ono treba osjećaj sigurnosti iz kojeg će prevladati strah
-
potrebno mu je razumijevanje odraslih i njihovo strpljenje, preusmjeravanje pozornosti pri osjećaju ljutnje, ljubomore i inata
-
odrasli izgrađuju dječje samopoštovanje, uče ga samoprocjenjivanju i samopouzdanju kroz pozitivne poruke (potrebno mu je reći što dobro radi, u čemu.je vješto, što nam se kod njega sviđa)
-
kontrola emocija, tj.ponašanja koja iz njih prozlaze oVisi o postupcima odraslih jer dijete još nije misaono sposobno za samokontrolu, pohvaljivati poželjana ponašnja i preusmjeravati nepoželjna, nuditi rješenja koja uvažavaju emociju, ali uključuju kratko odlaganje ili druge načine izražavanja osjećaja